"I complained because I could not find the perfect pair of shoes.
Then I saw this... Lord forgive me for being so self-centered."
*
27. siječanj 2012 14:35:50, uzorita
Umirem... :}}} :} Bljakić, ne postaj mi stare fotke, samo friške molim!
uto - 10.01.2012
Anji
Kad čovjek pomisli da je sreća u očima postala stalna, da su boje ublažile namršteno, sivo nebo i da svaki trenutak konačno postaje svečanost, iznenada baš onda, život nas saplete svojom ozbiljnošću i noć se ponovno spusti između trepavica. Izdaju nas misli neposlušno i kao da im je netko dao znak, otežale kotrljaju se u vanjsko - samo su suze...
Na kraju, scenografija je uvijek očekivana. Možda je ipak najbolje koristiti povoljne vjetrove, živjeti život punim jedrima, bez ustezanja, dok jesmo.
*
Ovih par redaka jedino je što sam smogla napisati u želji da naša Anja (koja je stalno nekako uz nas) zna da smo i mi, blogeri na Mojblogu trenutno uz nju u njenoj boli, i uz njenog Tatu koji je sada tamo negdje gore, uz Njega.
objavio uzorita 10. siječanj 2012 14:59:49 | Permalink |
10 komentar(a)
10. siječanj 2012 19:49:31, babun
http://www.youtube.com/watch?v=7jzx664u5DA
10. siječanj 2012 20:55:35, ura
uopće ne znam što bih rekao. jednostavno, tu sam. i tu ću, kod tebe, reći: anja, tako mi je silno žao, jer znam kako je.
11. siječanj 2012 0:42:35, uzorita
#Babi, vidjela sam tvoje tamo negdje Anji napisano - lijepo jako.
#Ura, nije potrebno ništa govoriti, pisati, glavno da si ostavio trag, da misliš, a Anja će to već pročitati, vidjeti i bit će joj drago znati da si tu.
Napisala je kod sebe na Facebook profilu među ostalim - "Vrijeme je za odrastanje." Možda izjava pomogne i drugima, da snage za dalje svima...
11. siječanj 2012 19:26:29, Dezire33
Dobra, Dušo....
Pozdrav!
11. siječanj 2012 22:46:39, selma
()
12. siječanj 2012 18:51:51, Viktorija2
Pogled na nebo često nam može pružiti veliku pomoć i utjehu, čak i kad sunce zađe i pojave se zvijezde.
14. siječanj 2012 15:05:33, Deumina
Hvala svima na komentarima utjehe. Imam zamjenu ovih dana jer se psihički oporavljam pa nemojte što zamjeriti. Hvala
19. siječanj 2012 9:43:43, Anoniman (Neregistriran)
Predivne su slike...
23. siječanj 2012 13:38:30, Tonkica Palonkica
((()))
26. siječanj 2012 11:00:07, Anoniman (Neregistriran)
Slikesu baš lijepe...
sub - 31.12.2011
Fragment
Iz dnevnika Augusta Šenoe...
Staro ljeto, 31.12.1880.g.
Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto zavši, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu.
Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? Upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavila kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojavi."
*Bilo je to posljednje Silvestrovo Augustova života. Imao je samo 43 godine života kada je umro, 13.12.1881. - prije točno 130 godina.
*Sretna nova 2012. godina svima*
objavio uzorita 31. prosinac 2011 1:40:39 | Permalink |
6 komentar(a)
31. prosinac 2011 6:47:02, Violette
Sretna nova 2012 godina!
Lijepo napisano......... uvijek je bilo teško. Više ovoga ili onoga. Za temeljitu promjenu trebamo nešto čudotvorno i brzo u djelovanju.
31. prosinac 2011 16:21:40, ura
uvijek izabereš baš ono čemu je tu mjesto.
sretno draga.
31. prosinac 2011 17:25:22, hdz
Opet , da nije bilo te godine i tog potresa nebi Zagreb dobio sve nove gradjevine koje su danas simbol grada
Nebi izrodio ni Andriju Mohorovicica , pionira seizmologije, jedinog zagrebcanca( i uz Teslu jedinog hrvata) koji se u znanstvenom smislu vinuo iznad nivoa nobelove nagrade
31. prosinac 2011 23:29:54, uzorita
Zahvaljujem na komentarima, svašta bi uzvratila no "nema javnog pisanja do sutra iza 12 h, da ne ispadnem jelte asocijalnik bez života koji nema gdje slavit novu godinu."
Vidimo se za godinu dana, pozdrav svima i 2011. godini ostavljam :}
1. siječanj 2012 22:54:23, banijanac
Pa ako se proslavila nova "negdje" onda sad ja sjedam, da pošaljem želja pregršt. Dobrih.U prave ,uzorite, ruke. Sve naj naj naj.
2. siječanj 2012 11:34:49, noma d
Eto, vrijeme ide al ko da ne ide. Neke stvari ostaju iste. želim ti dobru novu godinu pa da prkosimo statistikama i predviđanjima :D
sub - 24.12.2011
Trenutak između 2
Dragi svi koji još uvijek čitate ovaj mali blogić - ne stignem pisati ništa posebno pametnog okovana nedostatkom vremena, osjećaj je kao da zadnji tjedni nisu na mojoj strani i stoga ostavljam svoj stari post, ionako je i danas sve isto. Nakon čitanja čini se da sam sve pisala večeras i kao da je prigodan kao mali blagdanski darak svima koji tu zalutaju...
*
Zasićena zrakom otežalim od teškog mirisa parfema, mnoštva kolača i jela koja su pripremljena čekala po strani da prođe ponoć, ustala je od stola za kojim se razdragano zabavljalo poveće društvo, pregledavajući stare obiteljske fotografije. Krenula je laganim korakom prema izlazu. Zastala je na vratima omamljena svježinom zraka, zadrhtala na tren jer osjećaj je nije varao, a bila je budna.
Ne čudeći se previše jer to je bila posebna noć, prepustila se mislima da je vode dalje svojim nježnim titrajima... Hodala je pažljivo uzbrdo, skupljajući među drvećem slovo po slovo malih riječi sa tvrde, zaleđene zemlje. Činilo se kao da ih je netko tamo namjerno ostavio, ispisao tragom. Samo za nju. Vidjela je treperavu svjetlost u daljini jer gledala je, željela je vidjeti. Sve godine iza nje željela je osjetiti baš taj trenutak u čaroliji te posebne noći. Trenutak između... Treperenje iznutra bivalo je sve jače i nošena na krilima sada već ustreptalih misli, zatekne se na vrhu planine zaogrnute prhkim snježnim ogrtačem. Svjetlucava svjetlost mnoštva malih, prozirnih stakalaca, nježnih zvjezdastih pahulja, odavala je mir kojim je tiha noć vladala. Škripa snijega pod njenim nogama činila se tu posve nepripadajućom. "Kako Si?" Zapitao je iznenada glas ispred nje i ona uplašeno podigne pogled. No, u trenutku, bez imalo razmišljanja prihvati pruženu, čvrstu ruku i dopusti Mu da je uvede u svoj mali svijet, toplinu obližnje drvene kućice ispunjene poznatom joj svjetlošću. "Draga Ti." Rekao je. Čitao ju je poput pisma, znao je sve što piše u njoj. Poznavao je njeno tijelo i sve u njenom tijelu. Znao joj je dušu. Milovao je riječima uz zagonetan sjaj očiju u kojima se zrcalila toplina vatre iz kamina u kutu sobe. I vidjela Ga je jer željela je vidjeti. Lomeći dio po dio tog pisma života stvarali su nove sebe. Iz starih njih, nastali su novi oni. Zavedeni gipkošću pokreta plesali su pripijeni između ogledala prošlih života. Njihova prošlost tiho je nestajala prugom zaborava, gubeći se u daljini. Ali to je bio samo trenutak. Trenutak između... Možda samo crtica života, možda tek nagovještaj, slutnja. Možda... Stari izrezbareni, drveni sat na zidu otkucavao je hromo tik- tak, tik - tak. Vraćao je tamo gdje nisu oni jer ovo tu je pismo. Tek obično pismo. Puste riječi nabacane na finom papiru. Hladan vjetar dotaknuo joj je lice i hitro umirio snena promišljanja. Ponovno je stajala sama na vratima, pisala je misli unatrag vraćajući se ka stolu. Ponavljala je sakupljena slova da ne zaboravi to svoje iznutra, da ne zaboravi od čega je. Od koga je... Društvo se i dalje zabavljalo ne primjećujući njeno izbivanje. Sjela je natrag među njih, pokušavajući utkati još koju preostalu snježnu pahulju u sebe. "Kako Si?" Začuje ponovno dragi glas, no ovoga puta bio je stvaran. Čula Ga je jer slušala je. Željela je čuti. I ponovno se nalazila u krugu života, no znala je da njena slova više nisu sama. Znala je da je sve već davno upisano negdje... Vjerovala je.
objavio uzorita 24. prosinac 2011 22:57:09 | Permalink |
6 komentar(a)
25. prosinac 2011 11:13:14, ura
baš kako veliš, i danas je sve isto, dobro je legao ovaj stari postić.
godine traga ostavljaju samo na našim licima, možda malo i u kostima, a na božićima nimalo. pa neka ti je miran i sretan i sit i zdrav ovaj dan.
25. prosinac 2011 23:06:33, Anoniman (Neregistriran)
Uvijek si pametna Moja Inspiracijo...
Da nije Tebe i Tvoje umnosti ne bih imao toliko lijepih Pjesama!
Sretan Ti Božić I Nova Godina!
Ja....
Pozdrav!
26. prosinac 2011 10:35:30, uzorita
#Deziree33/ Svemirko zahvaljujem na lijepim riječima, ne mogu na tvoj blogić (nema ga?) i stoga uzvraćam čestitke tu. Možda se ponovno sretnemo negdje u virtuali, drago mi je vidjeti tvoj trag nakon dugo vremena, piši svoje krasne stihove i dalje...
#ura, najvažniji tragovi koji dolaze s godinama su oni na srcu, u duši - no potrebno je i njih preokrenuti na svoj put u budućnost, uzeti dalje sa sobom kao iskustvo, uspomene, a kako bi nam nadolazeći Božići bili sve ljepši, ispunjeniji toplinom i ljubavlju - pravi...
Pozdrav svima *
26. prosinac 2011 20:06:40, Viktorija2
Često želimo pobjeći od prebučnog i ispraznog druženja u trenutak samoće. I sve što je čovjek stariji nekako se više voli osamiti u tom svojem unutarnjem svijetu, gdje se ponovno može susresti i s ljepim trenucima prošlosti , ili čeznuti za onim budućim.
Želim tako i tebi odmor , počinak i mnogo vremena samo za sebe u 2012.
26. prosinac 2011 20:57:38, selma
:)
28. prosinac 2011 19:06:00, Viktorija2
Napisala sam ti u mailboxu poruku , molim te pročitaj.
ned - 11.12.2011
Predblagdanski post
Voljela bih imati par dana odmora, osjetiti zagrljaj toplog kreveta, uživati u mirisima fine hrane i kolača u miru. Voljela bih da netko pročita sve moje želje koje godinama nespretno skrivam, da netko zna. To bih zaista željela svima.
I kako prebirem po trenutku, uredno pospremam, brišem ljude i stvari da mi ne smetaju za na godinu, tako uviđam i da je sve više onih koji zaista nemaju, dobrih i skromnih ljudi koji ne mole i ne traže. Nažalost ne mogu do svih, ne mogu pomoći svakome stoga ostavljam par fotografija koje prikazuju izradbu ukrasnog vjenčića (od starih žica i zelene, crvene i bijele tkanine npr./ trakica, zavezane po žici u male mašnice + mali zlatni ukras/ kuglica ili zvono da bude svečaniji) kako bi ga napravili i oni koji za ukrase ili bor ove godine nemaju jer znam da ih ima i tu na blog servisu među nama. Skromnost se uvijek vrednuje, pokušajte napraviti sličan ukras svi.
Darivati možemo i jednu (1) kunu za djecu leptire, klikom na link ostavljen ispod i popunjavajući minutu anketu - važna je dobra namjera, ne iznos koji darujemo. Osjećaj je odmah bolji jer djelujemo...
I šaljite link molim dalje
objavio uzorita 11. prosinac 2011 19:09:13 | Permalink |
12 komentar(a)
11. prosinac 2011 19:14:40, zenta
Kliknula..............i vidjela da dolaze u Split! Doznaš li kad će biti akcija za Splićane......javi!
11. prosinac 2011 19:24:53, uzorita
Budem Zenta, upravo sam saznala da mi je draga priojateljica dobila Kiklopa pa sam zatečena ispunjenom željom... Zahvala Onom gore i puse svima - presretna sam!
12. prosinac 2011 8:22:46, ura
blagdani... više ih sa sjetom očekujem nego sa radošću. ali kad vidim kako ima dobrih ljudi koji vole čitav sivjet i nesebično se daju u ime poboljšanja tudjih života, poželim biti kao oni. kao ti, uzorita. samo, ne ide to tako lako, treba se rodit takav.
evo, moja prva čestitka za nastupajuće blagdane ide tebi, jer ju zaslužuješ. neka su ti mirni, topli i nježni dani pred nama.
12. prosinac 2011 14:26:45, Violette
Tako toplo i mudro zboriš.
13. prosinac 2011 7:50:54, LETICIA
Neka se osjećaji za potrebe drugih šire u sve dane ne samo u blagdansko vrijeme. Ponekad pomislim kako bih da sam u mogučnosti (kao što su neki) umjesto novog automobila ili nove garderobe sa raznim markama, mogla pomoći svim siromašnim susjedima u udruzi čiji sam volonter (tajnik). Vidim im sreću na licima kada, te male mrvice, uspijemo donirati, veću nego kada bogatih ljudi djeca dobiju basnoslovno skupi automobil. Čudan je ovo svijet u kojem živimo. Hvala tebi na svakom poticaju. Kliknula, šaljem dalje, pozdrav...:)
13. prosinac 2011 10:13:11, slavonchica
ja bih htjela da je blagdansko ozračje cijele godine, pa da oni koji imaju pomognu onima koji nemaju... da je malo više osmijeha, zdravlja, nade i bolje budućnosti...
13. prosinac 2011 20:50:55, selma
()
15. prosinac 2011 18:51:00, viktorija2
Uvijek imaš tako dobre i plemenite ideje i akcije, pa pridružimo se . A ovaj vijenac je zaista prekrasan.
15. prosinac 2011 22:31:19, sonke
Voljela bih da netko pročita sve moje želje koje godinama nespretno skrivam, da netko zna. To bih zaista željela svima.
tako me oborio ovaj tvoj tekst...predivno
19. prosinac 2011 18:11:31, katarinabelic
istina, sve više ljudi ima sve manje
20. prosinac 2011 8:45:35, karlovackeprice
ovome se nema što dodati osim samo potpisati
22. prosinac 2011 11:25:22, Tonkica Palonkica
pobjegla mi anketa, ali vijenac je krasan. :)
ned - 27.11.2011
Ljubav je...
Raspravu ispod nalazim jednom od najljepših u protekloj godini jer izuzev mene preostali akteri u dobi su od 20 do 25 godina, što pruža nadu da još uvijek postoje dobri, mladi ljudi čista srca, ljudi na kojima će opstati ovaj izokrenut svijet. Neka mi bude i tu, ostavljena na čitanje dragim posjetiteljima ovog malog igrališta...
Status Marino:
Jako romanticno, no poanta je naći curu sa srcem, jel :)
klik na link - Best Proposal Ever: A 6 Year Plan!!!
_______________________________________________________________
Komentari:
Marino: I da žene drage, ovo vam neće napravit svaki muškarac, no, no! Da ne dobijete krive ideje
Davor: zakon
Nenad: Vucoizam: "Ljubav su izmislili klošari koji nisu imali za kurve" ahhahaha
Marino: HAHHAA :D
Ana: da, grozne mi žene, jadni vi muškarci. :P
Marino: Evo i priznanja! haha :D
Uzorita: Ako ljubav osjećaš srcem, ne tražiš je proračunato (jer djevojka se ne traži, pronađu se srodne duše nekako, ne brini) onda možda jednom i naiđe ona prava - koja te voli iz srca, zbog tebe samog. I bez skepticizma molim, tvoje vrijeme tek dolazi ;}
Marino: Hvala ti puno na lijepim rijecima jos jednom :) Pokusao sam bit malo humoristican, znam da se to dogodi i osjeti, a ne trudi naći :) Ali video svakako jest lijep :) Dao mi je par ideja za budućnost hehe
Domagochi: Hm što se mene tiče na ovom svijetu je 3.5 milijarde potencijalnih srodnih duša za mene.
Mirela: Gospon iznad vrlo izbirljiv :-) A nista bez truda pa ni to.
Marino: True :)
Domagochi: E baš tako, čovik bi pomislija da kad izađem vani bude raspašoj, a opet nije tako :) Ljubav je zanimljiva stvar, ali ne postoji nigdje drugdje osim u našoj glavici, skupa sa srodnom dušom.
Mirela: Ljudi su ko kliconose nekih povremenih poriva, rijeci mahom u vjetar bacene, u pravilu rijetko dopiru do nas i kao bumerang se odbijaju. Zene gledaju previse romanticnih filmova, muskarci previse pornografije.
Marino: Ljudi krivo shvacaju ljubav mjeseajuci je s osjecajem u trbuhu koji je nista nego "zaljubljenost". To je u glavi, ljubav je nacin zivota po kojem zivim, ljubav je univerzalna i iznad svega.
Mirela: Ljubav pocinje iz zaljubljenosti. Splet niza osjecaja gdje ti ne smetaju necije carape na podu, gdje te ne zivcira curino kasnjenje, prijateljstvo, postovanje, zdrava doza nagonskog i medjusobna podrska. Kad dobivas koliko dajes. Ali kada dajes bez da sebe umanjujes.
Marino: E to sam htio rec, zaljubljenost je slijepa i poput magije, ljubav vidi i gradi. Ljubav je spremnost na kompromise, razumijevanje, gradi se jednako s obje strane, u nju se ulaze i ona raste. A ne kad popusti kao nagon zaljubljenosti i odjednom da ti se osoba ne sviđa više :)
Domagochi: Dobit ćeš ono što očekuješ u pravilu. A misli će nam oblikovat postupke,a oni naš karakter. Nema na ovom svitu toliko prinčeva koliko je princeza. To za pornografiju i romantične filmove apsolutno da...jer ljudi upijaju bez zrna soli. Ljubav počinje iz misli...iz vremena provedenog i ugodnog druženja i dogodovština simbiotički povezanoj sa emocijama osjećanim u tom trenutku koje stvore jednu malu petlju u našoj glavi koja se pojačava što je više nadražujemo. I onda se desi zaljubljenost :)
Uzorita: Samo bih nadodala da postoji više vrsta ljubavi (ne samo prema partneru), sve su intenzivne i svaku zasebno konzumiramo kroz život u određenoj fazi. I slažem se, svakako moramo razlikovati ljubav i zaljubljenost. Ljubav ne osjećaš često i prema svakome, onu pravu, veliku možda samo jednom... Odličan opis prave ljubavi Mirela, baš je lijepa spoznaja da mladi ljudi to danas razumiju.
Mirela: Hvala :-). Mislim da se ovdje svi razumijemo. Zelim reci da je ljubav dobra i jedini smisao naseg postojanja, ako bih puku reprodukciju stavila sa strane. Mi zivimo u svijetu gdje se odgajamo kao da smo sami sebi dovoljni, sebicnost se velica i konzumacija svega pa tako i ljudi. E takve ljude ne zelim voditi i oni imaju dozivotni crveni karton :)
Marino:Kako je Uzorita rekla. Naravno da ih ima vise, da :) Samo mnogi ljubav smatraju egoisticnom i sebicnom, nesto sto pripada samo njima i postane žrtva toga, iz misli se rode emocije koje rode negativnu stvarnost i propast njihove "ljubavi" ali odbijaju to shvatiti Klikni za lajk za raspravu o ljubavi u pola dva u nedjelju ujutro :)
Domagochi: Ja sam vas izgubio! :D Laku noć svima :)))
Marino: Mirela baš to, odgoj na krivim vrijednostima, utjecaj drustva medija,i cijeli spektar negativnosti u nasem drustvu :) jako lijepo sroceno
Mirela: Show! Raspravljamo o ljubavi :-)
Marino: Domagochi noć :)
Uzorita: I ja moram u krevet uz zaključak - ovo je zaista naj status i rasprava godine na Fb - bravo Marino i samo širi dalje tu svoju nesebičnu ljubav prema svima! Pozdrav ekipici :}
Marino: Ja vas isto polako ostavljam, laku noc svim sudionicima :) Tko zna sto ce me ujutro jos docekat! hehe :D
Mirela: Gle, nije sve otislo k vragu. Ne odustajem od vjere da ima normalnih ljudi otvorena srca. Medjutim, nikad nisam vidjela losije vrijednosti nego medju vlastitim sunarodnjacima i nisam odusevljena. Evo idem i ja i to s osmjehom na licu. Ln svima.
Dalibor: super ideja, jedino šta bi ja izludija čekajući 6 god da je zaprosin ako san već zna da hoću, parilo bi mi mučenje i to teže.. a mislin i da se cura načekala, ako osjećaš nešto i znaš onda su svaka planiranja suvišna, impulzivnost je najbolja stvar u ljubavi i zaljubljenosti... btw marino nađem ti ja neku, hhhh
Marino: Eto gdje je ljubav dobro opisana u Bibliji; Korinćanima 13,1-13: Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
l Mirela, nikako ne treba odustajat od naših sunarodnjaka. Svi mi ljudi uvijek želimo isto, nadamo se istom i na kraju svi jesmo i trebamo ljubav. Ali kroz razne socijalne prizme i iskustva, iskrivio se naš pogled. Neki su na prvom kamenčiću o kojeg su se spotakli odustali. Tada se stavljaju maske i počinje gluma u predstavi života gdje se moramo dokazat kao oni koje ništa ne povrijeđuje. No ispod maske svi placu isto i vjerujem da je takvima još i gore, jer znaju sto bi htjeli, ali to ne mogu pokazati. I Buddha je rekao da smo svi više isti nego različiti, te da svi trebamo suosjećanje i ljubav. Evo i par meni dragih: We are what we think. All that we are arises with our thoughts. With our thoughts, we make our world. Thousands of candles can be lighted from a single candle, and the life of the candle will not be shortened. Happiness never decreases by being shared.
Na ljude ne treba utjecati, ne treba ih pokušati mjenjati. Jedino i najbolje sto mozemo učiniti je da počnemo od sebe, radimo na sebi i služimo kao primjer koji će oni sa strane vidjeti. Pa i vi svi ovdje ste primjer koliko je otvorenih i dobrih ljudi , a rekao bih da ih je poprilično.
Napomenuo bih da mi se u zadnjih par mjeseci javilo jako puno ljudi preko Facebooka, mnogi su i Hrvati, i tražili me razne savijete makar me nisu nikad pirje upoznali, ali svi su rekli da su prepoznali nešto kod mene. Također imam s nekima od vas virtualna prijateljstva koja jako cijenim i koja su mi vratila vjeru u sebe kad je bilo najteze. Tako da nikako ne dizem ruke, niti ocajavam. Za sve je potrebno ljudima vrijeme i malo dobrih iskustava. Ljudi moraju sami uvidjeti i shvatiti, to je jedini mogući put, jer je u potpunosti njihov. Dok smo mi zadovoljni sobom i svojim putem i drugi će to uvidjeti i pitati što to radiš da te cini takvom. :)
objavio uzorita 27. studeni 2011 13:11:18 | Permalink |
12 komentar(a)
27. studeni 2011 20:04:53, vika
ISPRAVAK
Ljubav nije za ljude sve
i baš je tužno biti zaljubljen kad te nitko neće.
drugi dečki su zgodniji svi
nema se što vidjet u meni
a u ormaru još su samo pederi
Ljubav nije je za ljude sve
i baš je loše biti zaljubljen u proljeće
ljubav nije za ljude sve
i baš je dobro biti malo lud da te ne peče.
ne ne ne, ne mogu se spasiti
i nikad se u braku neću skrasiti
27. studeni 2011 20:20:46, babun
Titanic-"You Jump, I Jump"
http://www.youtube.com/watch?v=n9GrML4ZEss
27. studeni 2011 20:24:46, babun
Ljubav je...Kad Dr-Živago razbija zaleđen prozor kako bi još jednom , po posljednji put vidio Laru kako zamiče u kočiji nad obzorom
27. studeni 2011 20:28:29, babun
Awakenings (1990) - the dance scene
http://www.youtube.com/watch?v=kY0UEdHtHvs&feature=related
28. studeni 2011 1:15:49, uzorita
#Vika, prelijepa pjesmica - zahvaljujem od srca!
#Babi, tvoji linkovi i Dr. Živago posebno su mi dragi, fascinira odabir, znam da si se potrudio i ostavljam stoga malo čokolade za nagradu, sigurno će ti se svidjeti...
http://www.citymagazine.hr/clanak-okolada-vi-e-od-hrane-22-7-1842.aspx
Pozdrav ;} :}}
28. studeni 2011 9:08:37, banijanac
sve su rekli..
uzorita, ti i ja smo zbilja na istom kolodvoru. ima neka tajna veza... :)
28. studeni 2011 23:05:50, 5malina
upisujem se u knjigu posjete :)
29. studeni 2011 8:17:27, deelite
Marino me je ostavio bez teksta. Nemam ništa za dodati, sve je rekao. @Vika očito ne zna čitati dobro. Volio bih da pročita još jednom cijeli post i obrati pozornost na onaj dio sa "očima promatrača".
Ovaj video koji si stavila, Uzorita, dirnuo me je duboko i načeo... a onaj koji je stavio Babun, oborio me do kraja na koljena...
No, ja sam pristran, i ne mogu govoriti glasom razuma i razborito jer gledam očima ljubavi. Ne samo one univerzalne... Možda će se nekima činiti predugo, možda uzaludno ili nedostižno, ali ja sam nakon 40 godina, konačno spoznao što znači voljeti i biti voljen. Po prvi puta! I zato me je tako duboko dirnula scena iz Titanika. Ono što je mnogima samo scena, ja znam što je u pozadini odglumljenih riječi. Jer i ja to osječam...
30. studeni 2011 0:20:18, uzorita
#dee, Vika je kroz stihove vjerujem opisala sebe, svoj doživljaj veze, a mislim da je to ipak samo trenutno, kad odraste bit će bolje...
Babi je postavio sve filmiće - on zna pogoditi čovjeka direkt u srce svojom dobrotom i trudom. Ja sam samo ostavila link na tekst o čokoladi, možda ti se svidi fotografija - prouči je pažljivo još jednom :}}.
I presretna sam što si konačno osjetio ljubav, onu pravu, a tu sam i pokušala opisati u komentaru u raspravi. Imaš zaista veliku sreću, zaslužio si znam i mora biti da te On gore jako voli kad ti je podario taj dar u najboljim godinama života. budi zahvalan i čuvaj je.
#malina, drago mi je.
#ura, u vezi kolodvora moguće da ima neka veza - uzorita jako voli vlakove.
#bani, pa zato je post tu jer zaista je sve rečeno - i zaista su divni svi, a Marino postoji za zbiljač i ne samo da je predobar, već je i prelijep jer to se duša zrcali na van i uvjerena sam da je pred njim velika budućnost, a i ja sam nekako uz njega i lagano usmjeravam, pridržavam kad ustreba...
Pozdrav svima :}
1. prosinac 2011 19:39:12, srebromalo
ljuva se ne može opisati riječima...ljubav je poput vjetra ne možeš je vidjetia,l je možeš osjetiti...pozzz :-)
2. prosinac 2011 8:42:21, deelite
Uzorita draga, pročitao sam članak o čokoladi... ali, oprosti mi, za mene je to ipak samo čokolada, a sve to što je opisano u članku o fontanama, turama, čarolijama, to je samo marketing za naše konzumentsko društvo. Možda sam malo skrenuo sa puta ili sa pameti... no, moj se život stubokom promijenio. ne uživam više toliko u svjetovnim užicima koji nas mame sa svih strana. Gotovo godinu i pol ne gledam TV jer tamo ima jako malo toga pozitivnog. Ono malo što me ikada i zanimalo mogu pronaći i ovdje na internetu, a uvijek pažljivo biram sadržaje kojima se okrećem. Okrenuo sam se sebi. Ostavljam prazne i užurbane ljude da se bore sa svojim vjetrenjačama. priklanjam se onima koji kao i ti u sebi njeguju plamen ljubavi i toplinu duše. Sretan sam što sam došao do ovoga što imam sada... i želio bih da svi spoznaju koliko su isprazni životi koje troše... Vjerujem da se ništa ne događa slučajno i nadam se da će me moj put voditi i dalje preko brda i planina kojih se ne bojim već im radosno pružam ruke...
grlim
ned - 20.11.2011
Vukovaru
Naj Facebook status zadnjih dana, ma odličan... "Svima su puna usta Vukovara ovih dana. Svi se sjećamo žena i staraca podignutih ruku i melodije granata koje su uništavale herojski grad. I tobože suosjećamo. Čudno kako ga se nitko ne sjeti dok su ruke visoko u zraku, dok trešte melodije Ceca, Seka, Dara Bubamara, Dragana, Milana... Ne, ne morate dijeliti ovaj status, samo zabijte svoje suosjećanje gdje mu je mjesto. Tamo gdje su vam čast i ponos."
*
Znam krasne i dobre ljude s one druge strane, veliki smo prijatelji, ponosna sam na ta prijateljstva. Istosmjerno promišljamo o prošlosti i budućnosti, suživotu i predstojećoj EU. Svjesni smo da smo žrtvovana generacija, pregaženi i ostavljeni da se snalazimo sami kroz život ako smo pošteni i politički neovisni. I svima nam je zajednička misao da svojim djelima nadalje moramo opravdati sve položene živote u ratu, svu bol i patnju koju je prošao nedužan narod, prolazi još uvijek. Najteža misija je biti i opstati moralnom vertikalom u propalom društvu, društvu izgubljenog identiteta i svih moralnih normi - važno je ne predati se, ne posustati i odustati od sebe.
Vukovar je samo jedna karika u koloni sjećanja, kolona s vremenom postaje sve duža, tužnija i mračnija, unatoč spoznaji da je prošlo 20 godina. Djelujemo unatoč svemu - zaista djelujemo za bolje sutra, rastemo i opstajemo. To možemo svi! Svatko može i mora ostaviti svoj pozitivan trag kroz život. I idemo dalje, borimo se korak po korak za bolju budućnost, svakodnevno s Vukovarom u mislima, ne samo 18.11.…
objavio uzorita 20. studeni 2011 20:05:18 | Permalink |
5 komentar(a)
20. studeni 2011 22:16:44, Anoniman (Neregistriran)
Ipak lakše je pri spoznaji da Vukovarci iz godine u godinu žive sve lakše, otvorila se pučka kuhinja, karitas skuplja obuću i odjeću a dvoje mladih je prošle godine čak našlo i posao u Njemačkoj.Po smeću kopaju još samo oni kojima ponos ne dozvoljava da potraže ponoć, ali shvatit će i oni kad tad gdje im je mjesto
20. studeni 2011 22:59:02, uzorita
#Anonimna - ostavila sam link ispod posta pa djeluj. Slobodno pomozi za zbiljač ili šalji link dalje.
Pozdrav malom mišu
21. studeni 2011 13:35:24, Anoniman (Neregistriran)
Mladima su priče o Vukovaru bajke. Ja ne razumijem roditelje koji im dopuštaju da slušaj te srbe i ne razumijem tko te ljude pušta u Hrvatsku da drže koncerte.
22. studeni 2011 18:59:20, special_thing
Anoniman (ovaj zadnji) - ne slazem se s tvojim misljenjem. Ja prva ne slusam kako ti kazes 'te srbe', smatram dakako da su pocinili velike i neoprostive zlocine, ali ne samo i u Vukovaru. No pogledajte ljude na TV-u kako pricaju. Na njima se vidim bol i patnja, tuga i neka tiha sjeta na trenutke prije 20 godina. Ti ljudi osjecaju i znaju bolje i od mene i od vas svih sto se tamo dogodilo (izuzev pojedinaca ako ima ovdje netko iz Vukovara). Ti ljudi su krenili dalje, njima nije Vukovar samo taj 1 dana, ljudi sa svojim djelovanjem na taj dan samo jos vise uzburkaju njihove osjecaje. Zar oni mirno spavaju? Njima ne znaci vise hoce li pjevati neki Srbin ili netko drugi...Ono sto su izgubili ne mogu vratiti, a najlakse se praviti vazan i klicat 'Hrvatska', 'Vukovar', 'Da se nikad ne zaboravi'....gdje su ti koji danas vicu bili prije 20 godina? Sta dijete od 15 godina ima raditi na Thomsonovom koncertu, cisto primjera radi...Je li to dijete zna o cemu on pjeva? Zalosno je sto ljudi iskreno ne prolaze tu bol, sto se ne najeze kada cuju ime Vukovar....
24. studeni 2011 9:26:10, Anoniman (Neregistriran)
Ja iskreno mislim da dijete od 15 godina ima pravo biti na Thompsonovom koncertu, bolje da sluša nešto iz čega će nešto naučiti. I sigurna sam da dijete od 15 godina zna o čemu Thompson pjeva.
ned - 13.11.2011
Love Story
Pronašla sam negdje u virtuali sliku i popratni tekst, ostavljam ljepotu na uživanje i promišljanje svima koji zalutaju na ovaj mali blogić...
*
We are all visitors to this time, this place. We are just passing through.
Our purpose is to observe, to learn, to grow, to Love
and then we return home.
*
Ousha Jenamoia, Love Story (Aboriginal art)
Australian Aboriginal saying
mrva drage muzike onako, usput
objavio uzorita 13. studeni 2011 2:05:08 | Permalink |
8 komentar(a)
13. studeni 2011 15:46:16, selma
:))
14. studeni 2011 10:56:50, ura
kako si sve savrseno uklopila... i sliku i muziku i rijeci.
14. studeni 2011 16:23:45, Banijanac (Neregistriran)
A kako spoznati gdje mi je dom ?
14. studeni 2011 22:58:24, karlovackeprice
:) sva muzika gdje je Stipe mi draga :)
16. studeni 2011 13:18:07, Anoniman (Neregistriran)
Evo ja sam zalutala na tvoj blog i mislim da je odličan. Sviđa mi se slika, šarenilo.
17. studeni 2011 7:22:09, deelite
Čini se da mnogi protrate svoju šansu za učenje. Tek mali broj ljudi uistinu dopre do praga spoznaje.
19. studeni 2011 0:02:44, nebitna04
Spoznaju prekasno.
14. siječanj 2012 21:16:01, XTinnaX
pocela sam tek,pozdrav! :)
uto - 08.11.2011
Samo trenutak
Jučer sam napisala negdje...
Promatrala sam prije par trenutaka mali, suhi list kako pada u prolaz između posljednjih tragova dana i tajnog skloništa noći dok vjetar zaigrano pleše u krošnjama dragih ulica.
Ljudi su bili zatečeni ljepotom trenutka, jednostavnim zapažanjem većini neprimjetnog, a samo sam opisala trenutnu impresiju, da mi ostane zauvijek. Da, gledam svijet drugačije, ne pretvaram se da ga vidim ili živim ljepšim no što je. Pokušavam život učiniti boljim, barem za sebe jer shvatila sam da se ljudi mijenjaju, povijaju kako im se odredi, gube pritom svoj obraz, čine drugima ružno, zakidaju, uzimaju ali znam, trude se preživjeti. I nestaju tako meni dragi prijatelji, postaju umjetno sterilni, prodani kalupi - ma kao i ova vremena su i uzaludno je tražiti da me prate, da budu kao ja... Staza ima mnogo i sada vjerujem da kroz život svi ipak pronađu svoju, ma kakva bila. Nisu drugi poput mene/ nisam kao drugi, moje crte ne mogu pratiti svi, mnogima nisu ni interesantne. Razumijem. I neka je tako, posebni se uvijek prepoznaju/ spoje na kraju i znam da moja crta ipak ima negdje tamo pripadajući dio... Za mene - važno je uvijek biti svoj.
Ostavljam ispod linka najdražu ovogodišnju mi pjesmu - tako je prikladna, iskrena, simpa skroz...
objavio uzorita 8. studeni 2011 0:53:48 | Permalink |
2 komentar(a)
8. studeni 2011 17:09:29, viktorija2
Jesen je zaista prelijepa i u svačijoj duši na svoj način ostavlja trag, i u cjelini i kroz tisuće raznih detalja.
11. studeni 2011 23:54:00, nebitna04
jesen koju ja ne volim, ima preljepih dogadjanja u njoj, i preljepih sitnica za zapazit,ali proljece je moj idol :)
sub - 29.10.2011
Lov u mutnom...
Primila sam zanimljivu poštu, a koja kruži Internetom. Prikazuje život žene u razmaku godinu, dvije prikazan na Facebook profilu iste, otvoreno opisan u moru fotografija, pred stotinama nepoznatih ljudi. Netko od "prijatelja" dao si je truda, napravio sažetak priče i istu kao upozorenje poslao dalje u virtualu... Timeline pravi!
I sama sam korisnik Facebook mreže, igram se u virtuali duže i zaista u postavljenim fotografijama iznad nalazim mnoge i muške i ženske prijatelje, prijatelje prijatelja, poznanike ako napravim sažetak njihovih fotografija i zamislim iste za par mjeseci, godinu... Na kraju sve se svodi na isto na većini profila, blogova neovisno o statusu vlasnika - cilj obitavanja na Internetu ako zaista ne poslujete je uz samopromociju - traženje partnera pod maskom namjere neobaveznog druženja, prijateljstva...
I kako se uredno suprotstavljam mogućnosti da zaboravim draga lica krasnih ljudi, prijatelja iz svoje prošlosti, jednako se trudim zaboraviti lica polusvijeta kojim sam okružena trenutno, u novonastalim vremenima kad je sve lijepo i čisto izgubilo sjaj. I dalje sam u nadi da nismo svi jednaki. U nadi da ne love sve žene na kraju promišljeno partnera, da nisu postale poput muškaraca lovaca, koji u mutnim virtualnim vodama traže bolju priliku među stotinama ponuđenih "dama" u pomno slaganom (biranom) Facebook katalogu. Pisala sam već o opasnostima Facebook mreže na ovom blogiću, prenesene fotografije iznad zaista potvrđuju jednu od opasnoti - nazočnost voajera, a koji se prikazuju finim ljudima, gledaju tuđe fotografije, pritom uživaju, procjenjuju isplati li se u lov...
Razumijem usamljenost jer na kraju svi smo nekako sami, ali u životu je uvijek potrebno dobro promisliti zašto i skim nešto činite, ostaviti vremena za uzmak, ostaviti vremena za pravu ljubav i osjećaje, a koji ne dolaze preko noći, ne dolaze uopće ako se unaprijed vuku potezi s ciljem koristi koja proizlazi iz veze. Ponekad je pred društvom, obitelji teško sakriti činjenice i ljudi se moraju pomiriti sa reakcijama okoline (često i do kraja života), a koja je razumljiva, ma koliko se pravi prijatelji i obitelj trudili prikriti nezadovoljstvo vašim ponašanjem, odabirom...
Da, ponekad je bolje biti i ostati sam nego da se dogodi ono za što ne bi voljeli da se obistini.
Pitam se koliko ljudi koji duže obitavaju u virtuali bez realiziranog privatnog života uopće poznaje iskrene osjećaje naklonosti, koliko je ljudi zaista doživjelo pravu ljubav, povjerenje i zašto pristaju na brzinska, polovična rješenja? S obzirom da je virtuala (blogosfera kao sastavni dio) ispunjena raznim ženama i muškarcima, svih dobnih skupina - voljela bih da ih upozorite na važnu posljedicu flertanja, zavođenja ma kako zamaskirano bilo - ima posljedice ponekad, velike posljedice u obliku djeteta. Novog života, a koji većinom ostaje kao odgovornost majci (iznimke uvijek postoje, tj. dobri očevi koji više brinu...). I to malo djetešce traži uz sebe ljude kojima je stalo, ljude koji neće više živjeti samo za sebe već će preuzeti brigu o posljedici lova u mutnom, posljedici virtualne ljubavi koja je odjednom postala dio života. To je mali segment na koji većina ljudi zaboravi - odgovornost jer konstantno misle samo o svojem boljitku. Stoga, molim promislite prije svakog dubljeg odnosa, promislite o osobi s kojom ste, kako ste se upoznali, gdje, zašto je uz vas. Promislite o najvažnijem, odmaknuti od trenutnih zanosnih raspoloženja - je li ona ili on prikladan roditelj djetetu u budućnosti jer kad se dogodi prekasno je za ponavljanje. Dijete je najljepši nebeski dar, nije samo posljedica, ne bi trebalo doći na ovaj svijet zbog ispunjenja nečijih frustracija, zato što se mora, zato što je vrijeme... Teško je malim ptićima na rubu gnijezda u hladnoj, olujnoj noći, nadam se da jedan od njih neće biti vaš.
*Komentari na post nisu potrebni, izuzev ako netko ima nešto zaista pametno ostaviti. Molim čitatelje da napisano uzmu sa pretpostavkom izmišljenog, tj. post nema direktne veze sa stvarnim likovima na fotografijama, ne znam tko su ti ljudi i ne nalazim to važnim. Postavljanjem svojih privatnih fotografija na javnom servisu složili su se unaprijed sa korištenjem istih u javnosti. Bespredmetno je ulaziti u rasprave o istini, jer svatko svoje virtualno igranje nalazi opravdanim. Sve napisano samo je moja mala impresija, jedna u nizu...
objavio uzorita 29. listopad 2011 15:30:22 | Permalink |
13 komentar(a)
29. listopad 2011 15:36:51, NightsInWhiteSatin
Da, ponekad je bolje biti i ostati sam nego da se dogodi ono za što ne bi voljeli da se obistini. SLAZEM SE
29. listopad 2011 16:50:30, uzorita
#Anoniman, zahvaljujem na pohvalama postu, preostalo nije važno (stoga je obrisano).
#Nights, jasno sve.
29. listopad 2011 17:07:42, slavonchica
za virtualu bi jednostavno ljudima trebalo dati uputstva za uporabu ili ih treba uputiti na neki tecaj
ponekad je virtualni svijet skola koja se jako skupo placa, posebno kada su ljudi najranjiviji pa posegnu za tim svijetom
ali ne bih sve opet ni tako crno okarakterizirala, oni koji se znaju snalaziti i u tom svijetu, mogu samo nesto korisno iz njega izvuci...
29. listopad 2011 19:22:03, odvikavanje
Mislim da je to nama koji poznamo doba bez TV-ai telefona samo čudno i kao na sve što je čovjek stavio u uporabu nikad se neće zaboravit niti prestati dok god dvonoške šećemo ovom zemljom. Ukratko, Pandorinu kutiju treba samo dobro obuzdavati, i to je to. Nit je dobro nit je loše. Tako je. I amen.
29. listopad 2011 20:31:38, Mrezni Pretrazivac
Dijelom se slažem gore napisanim, a dijelom ne ;-) virtuala je Naš paralelni svijet u kojemu prolazimo baš sve kao i u stvarnosti, učenje, prvih riječi, hodanje, pa i padovi su jednaki kao u reali, samo ne rezultiraju krvlju i čvorugama ... mnogi ljudi su stekli vrhunsku moć izražavanja, koju na žalost zloupotrebljavaju, a tako se lijepo može za dobro koristiti ... pišem sa mobitela pa je nezgodno, ali čim stignem sutra nadovezat ću se na tvoj post ;-) a u svom 15-godišnjem internet postojanju naučio sam štošta i stekao mnoga pozitivna iskustva i odgovorno tvrdim da me nikad nitko nije povrijedio ako mu nisam sam to sam "dopustio i omogućio" ... i ne tražimo svi partnere na fejsu, čak mislim da je to manjina ...
30. listopad 2011 8:51:25, ura
e zato ja tamo niti idem niti cu ici ikada. nist vise nemam za dodat.
30. listopad 2011 11:11:16, uzorita
#Ura, nema potrebe da si tamo ako ne želiš ali koliko znam ti i tu na Mojblogu kontaktiraš sa ljudima koji su na Fb i koji su (neki jesu sigurno) poput opisanih likova u postu - imaju masu "prijatelja", love. Inače kod mene na Fb je posve druga priča - imam malo prijatelja i lijepo je, mirno - onako umirovljenički opušteno, slično kao i tu...
#Mrežni, da uvijek pokušavam friškim pridošlicama pojasniti da ne padaju pod utjecaj lijepo ispisanih postova, fotografija, komentara jer postoji doza manipulacije, zlouporabe. I ja sam u virtuali mnogo naučila, mnogo mi to znanje pomaže i na van, iskustva su pozitivna većinom na poslovnom planu, privatno su rijetka, no nisam ni kontaktirala otvoreno sa mnogo ljudi pa je stoga moj postotak zanemariv i uglavnom istina je - sama sam pala pod utjecaj pomno ispisanih riječi, naknadno otkrila lažnjake malo većeg kalibra i nije bilo ugodno. Bilo je čak i virtualnih napada od istih na moju malenkost ali sama sam kriva kako pišeš - omogućila sam, dozvolila jer bila sam naivna, vjerovala u čovjeka, prijateljstvo...
No i to iskustvo mi je dragocjeno, moji zidovi sada su ogromni i dobro je. Prije no što išta napišeš uzmi u obzir da si ti muško, da koliko te pratim, a to je zaista dugo (znaš i sam) kontaktiraš u svim oblicima većinom sa damama i stoga nismo jednakog statusa, ne spadamo u istu ladicu virtualne izloženosti. I dalje stojim iza svoje tvrdnje, svakodnevno je stanje sve izraženije, a pojedini slučajevi sa Mojbloga to i dokazuju - koliko znam dvije rastave uzrokovane blogericama (nevažno tko je kriv), dva slučaja braka, jedan brak čini se uskoro, masu skrivenih veza, flertova - za sve navedeno potoje i prava imena ispod nickova... Dakle u konačnici - potraga za partnerom, drago mi je da postoje iznimke, zato i opstajemo godinama.
#Odvikavanje, za mene Tv i dalje ne postoji, mob nažalost koristim ali moram. Za ovo drugo se sve slažem. Samokontrola je najvažnija u svemu, mozak...
#Slavonchica, imaš male upute pod linkom...
http://uzorita.mojblog.hr/arhiva-5-2011.html
Prikazano u ovom postu samo je mrva onog što gledam godinama vjeruj. Post je pisan u namjeri da ljudi pripaze na posljedice ponašanja, ne u smislu da je ono loše - to ostavljam svakome da prosudi sam, ali posljedice su ponekad očigledne i nisu zanemarive.
Inače, mogu te sprovesti virtualom na trenutak i pokazati natamnije odaje za koje ne možeš ni zamisliti da postoje, sakrivene kutke malih ljudskih duša koje na van djeluju besprijekorno, a izutra su ispunjene gorčinom, zloćom i sveukupnim nezadovoljstvom... Virtuala je kao i vanjski svijet - potrebno je uspostaviti ravnotežu, naučiti se letu ali i biti pripravan na stalne udarce, neugodnosti, ono lijepo dolazi u mnjim dozama ali meni je i to malo puno, korisno kako pišeš i zato volim virtualu. Kao i ti vjerujem. :}
#Onom nekom sa strane, zahvaljujem na pomnom proučavanju napisanog i što se nalaziš u istom pomalo, ostavljam tu dio poruke i drugima da pročitaju...
"zaista potvrđuju jednu od opasnoti - nazočnost voajera, a koji se prikazuju finim ljudima, gledaju tuđe fotografije, pritom uživaju, procjenjuju isplati li se u lov..."
- ja samo pasem oči kad nisam sposoban za išta drugo
"Razumijem usamljenost jer na kraju svi smo nekako sami, ali u životu je uvijek potrebno dobro promisliti zašto i skim nešto činite, ostaviti vremena za uzmak, ostaviti vremena za pravu ljubav i osjećaje, a koji ne dolaze preko noći, ne dolaze uopće ako se unaprijed vuku potezi s ciljem koristi koja proizlazi iz veze."
- zanimljivo kako si meni i XX one večeri predlagala (štaviše postavljala kao imperativ) da se upucavamo onim curama kod HNK koje su nas samo upitale za put do nekog kluba a ovamo treba dobro promisliti prije negoli eventulano pošaljemo koju poruku nekim fejsbukicama
"Ponekad je pred društvom, obitelji teško sakriti činjenice i ljudi se moraju pomiriti sa reakcijama okoline (često i do kraja života), a koja je razumljiva, ma koliko se pravi prijatelji i obitelj trudili prikriti nezadovoljstvo vašim ponašanjem, odabirom...
Da, ponekad je bolje biti i ostati sam nego da se dogodi ono za što ne bi voljeli da se obistini."
- moja obitelj bi više volila da sam u vezi i sa crnom vražicom samo da se više ne moraju sramiti moje nesposobnosti
"Pitam se koliko ljudi koji duže obitavaju u virtuali bez realiziranog privatnog života uopće poznaje iskrene osjećaje naklonosti, koliko je ljudi zaista doživjelo pravu ljubav, povjerenje i zašto pristaju na brzinska, polovična rješenja?"
- ja nikad nisam upoznao iskrene osjećaje naklonosti a kamoli pravu ljubav. Vitruala mi dolazi ko štaka da se nekako dovučem do kraja života bez sanatorijuma
#Svima, pozdrav
30. listopad 2011 12:03:50, LeaPaola
Teško je malim ptićima na rubu gnijezda u hladnoj, olujnoj noći, nadam se da jedan od njih neće biti vaš.
Lijepe riječi i istinite, jer ljudi ne paze i ne shvaćaju da ono što rade drugima ljudskim bićima da se sve to nekad vrati, ja mislim na ono sve po zaslugama... jer ako nešto činiš drugome i tebi će se to vratiti, možda ne samo tebi nego nekome od vaše obitelji, a ono na Facebook-u što ljudi imaju po 2 000 prijatelja, ma dobro oni znaju da od toga prijatelja ni jedan nije pravi prijatelj i u stvarnosti se neće stvoriti kada vama nešto zatreba, isprobajte i sami svi koji imate fejs napisati na status da vam treba neka pomoć pa da vidite koliko će vas ljudi uopće i pitati o čemu se radi, a kamoli ponuditi pomoć.
Pravih prijatelja tako je malo, a iza mnogih profila vrebaju očajnici, pedofili, lažnjaci i ljudsko dno što nemaju hrabrosti da nekom priđu u stvarnosti ili nešto skrivaju, pa zato pod krinkom nekog uljepšanog profila traže neko svoje zadovoljstvo. A što se tiče onoga da je bolje biti sam, naravno to je točno i uvijek će biti, bolje i sam nego u lošem društvu.
Pozz, piši i dalje o problemima koji danas postoje oko nas.
30. listopad 2011 18:37:41, viktorija2
Virtualni svijet je relativno novi sijet koji se stvorio između onog stvarnog prizemnog i duhovnog svijeta. MOžda je to evolucija čovječanstva u kojoj samo vladaju drugačiji zakoni borbe za opstanak, ali tu stepenicu evolucije čovječanstvo ne može preskočiti već je mora savladati da bi došlo
na sljedeću razinu. Ali i na toj razini postoji zaštita , i na toj razini važi molitva : " I ne uvedi nas u napast , nego izbavi nas od zla. " jer
(Efežanima 4,10) Isus Krist , Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.
ZNači nema veće vlasti ni autoriteta ni u virtualnom "nebu " od Njegove. Pa nam On i u tom svijetu može biti i učitelj i zaštitnik. I u tom svijetu nam može biti i istina i put i život.
8. studeni 2011 20:54:23, jutrikus
Pozdrav svima ;) virtualni svijet... prvo ja taj svijet uopće nebi nazvao virtualni jer on to kada se svede na praksu i nije... samim dodavanjem identiteta ljudima s imenima i prezimenima on je to prestao biti... Društvene mreže su dobre, i siguran sam da dobrim ljudima puno pomažu jer ljudi mogu lakše doći u kontakt s osobama s kojima možda i nebi toliko kontaktirali da nema društvenih mreža, ali isto tako pomaže i lošim ljudima da možda lakše ostvare svoje ciljeve koje bi možda puno teže napravili bez tih društvenih mreža.
Upoznavanje ljudi preko društvenih mreža i nije možda tako loša stvar... ali svakako se slažem s tobom da uvijek postoji opasnost zbog lažnog predstavljanja i iskorištavanja, ali to lažno predstavljanje nije produkt društvenih mreža nego ljudske zloće koja tako i tako tu oduvijek stoji i vreba....
Jedini savjet koji ja mogu dati za "virtualni svijet" je pamet u glavu...
11. studeni 2011 20:43:28, mimagy
Imam 21.g.,kada je facebook postao populacija u društvu,mislim da sam među prvima od svog društva imala to čudo. Imala sam jedan jedini profil,nikada ga nisam brisala sve te godine,postala sam ovisnik. Naravno,preko 500 prijatelja,ljudi koje znam i ne znam,statusi svakakvi,prvo je počelo sa ispovjedanjem privatnog života,pa ovo pa ono,pa slike koje kakve,o.k. nikada si nisam dozvolila da pređem granicu normale. Moji statusi su uvijek bili puni tuge,razočarenja (o.k. u jednu ruku posljedica iz djetinjstva,ukratko kada sam dozvolila da neki ljudi svojim ružnim riječima okupiraju moj um i da sam i ja počela sagledavati sebe tim očima),na facebooku sam se osjećala potpuno drugačije,kao imala sam puno prijatelja, čega sam danas svijesna da nitko od tih ljudi ne bi bio dostupan kada bi mi pomoć trebala,bilo je bitno saznati neke stvari o nekome,samo da bi se moglo tračati,skupljati prijatelje samo da bi se pokazalo drugima koliko ste posebni bla bla. Zatim,prije malo više od godine dana,izbrisala sam taj facebook od 500 ljudi i svakakvim gluposti,mislila sam si kao idem iz početka,kao kada stavite točku na i u svom životu i odlučite ispraviti neke stvari i ovo ono. Imala sam oko 250 ljudi kao prijatelje,sve su to bili ljudi iz mog kraja ovo ono,no i dalje sam ostala ovisnik,visila sam 0-24 na facebooku,mijenjala statuse svako malo,poveznice,ovo ono,no statusi su samo bili neki stihovi nebitni,nisam više iznosila ništa iz svog života, kada sam prohodala sa ovim dečkom s kojim sam još uvijek,njegovom molbom da samo smanjim visenje na facebooku,tako sam i napravila.Tjerao me na život van virtualnog i za to sam mu zahvalna,iako mi se tada činilo da želi upravljati samnom-ovo ono,sada sam svijesna da je to samo činio za moje dobro i da nije zdravo visiti toliko,te me uvijek nagovarao na izlazak iz kuće,na druženje s prijateljicama. S vremena,prorijedili su se odlasci na facebook,a onda sam počela i brisanje prijatelja,s 250 ljudi,spala sam na neznam koliko,ali to su bili samo ljudi s kojima bih se kada prođem pokraj njih i pozdravila,barem bok za bok,zatim sam obrisala sve osim onih osoba koje cijenim i osim rodbine,a onda jednog dana i ja i dečko odlučili smo IZBRISATI FACEBOOK! I uopće mi ne nedostaje :)) Hvala Bogu! i mom dragom!
12. studeni 2011 12:33:34, uzorita
#jutrikus, jasno sve - pamet u glavu uvijek, a sve društvene mreže ako se koriste ispravno čovjeku samo pomažu i npr. meni je drago i tamo negdje biti uz tebe - nema razlike zaista, no ti si poseban stvor oduvijek...
#mimagy, ovo sve si odlično napisala i zbog tebe i tebi sličnih ljudi pokušavam tu održati svoje pisanje, znam da netko ipak to moje polovi, razumije i pronađe se između mojih rečenica. Znam da pomažu ljudima nekako...
Jedna moja Face prijateljica (inače prava i za zbiljač prijateljica vani, na Fb ima 2500 prijatelja jer poznata je književna faca) - napisala je jučer status: "Facebook je raj za one kojih vani nigdje nema."
I to je zaista istina, bolesno ali istina je - virtuala općenito je raj za polusvijet. Ponavljam - pročitaj arhivu, svibanj postove na tu temu...
http://uzorita.mojblog.hr/arhiva-5-2011.html
Ne razumijem potrebu za imati profil sa više od 100/ 200 ljudi - "prijatelja". zagledati u njihove živote, namještene fotografije, statuse - pokazivati im svoje... Meni je to skroz odbojno i strano ali nije nužno izbrisati profil i maknuti se. Budi svoja kao i vani, sada imaš iskustvo, pametnog dečka uz sebe i možda ti Facebook može koristiti (stranice, grupe). Meni pomaže mnogo u raznim segmentima, a imam dva profila - privatni i poslovni i na njima zajedno samo oko 100 prijatelja (a i to mi je previše jedva sve popratim ali popratim).
I kad imaš tako "malo" prijatelja, onda je to prednost jer spasiš koji život usput. Za zbiljač spasiš (postoje dokazi da jesam), pomogneš ljudima na razne načine i oni tebi kad ustreba - tu su...
Ako odlučiš napraviti novi profil, napiši mi poruku gore ili ostavi link na profil da se sprijateljimo i tamo... Ovaj moj profil tu sa strane pod linkom je samo za filtriranje, ima tu svega i ne uzimam svakog, samo provjerene ljude i lijepo mi je na mojem malom igralištu...
Pozdravi dragog, čini se jako dobar i pametan muškarac
:}
13. studeni 2011 13:47:23, Mrezni Pretrazivac
U stvarnosti ti dodju prijatelji pa popijete kavu, pa pricate pa im pokazujes fotke slikane otkako se niste vidjeli - u virtuali te slike stavljas na fb i pokazujes ih ... u cemu je tazlika ?
http://www.zaslike.com/files/fpb51k46swvclsgyj08s.jpg